Šejh Abdurrahman Sirri-baba Sikirić, dobri duh tekije na Oglavku

autor: Alen Zečević

ŠEJH ABDURRAHMAN SIRRI-BABA SIKIRIĆ,

DOBRI DUH TEKIJE NA OGLAVKU

     Ko god putujući prolazi ili zastaje u fojničkom kraju, ne može okrenuti leđa ovom lijepom i bajkovitom mjestu a da sa sobom ne ponese stotinama godina staru priču o znamenitom šejhu Abdurrahmanu Sirri-babi Sikiriću i nadaleko poznatoj oglavačkoj tekiji.

     U selu Oglavak, smještenom nedaleko od ceste koja vodi za Fojnicu, i danas se nalazi zgrada tekije nakšibendijskog derviškog reda. Sudbinski vezani, šejh i tekija u kojoj se i danas čuva uspomena na njega, dali su trajno obilježje Fojnici i njenoj široj okolini. Priča počinje daleko u prošlosti, 1700. godine, kad u Fojnicu na mjesto kadije dolazi Fadlulah, visoko obrazovani muftija iz Amasije i rodonačelnik porodice Sikirić, koja tad nosi prezime Balta-oglu. On je bio djed Abdurrahmana Sirije. U nekim izvorima pored njegovog imena nalazimo odrednicu Mevlevi, što govori da je bio šejh i da je pripadao mevlevijskom sufijskom redu.

      Na stranicama nekih bilježnica koje se danas čuvaju u Bošnjačkom institutu u Sarajevu nalazimo ga i pod imenom Fadil Bosnevi. Sadržaj tih dokumenata otkriva i ime njegovog oca, također uglednog šejha, Abdullaha Razija. Otac Abdullaha Razija, koji se zvao Mustafa, porijeklom je bio iz Šama (Damask), što navodi na zaključak da je svojim porijekom ova porodica iz Sirije.

      Abdurrahman je rođen 1775. godine u Fojnici, u porodici Balta-oglu koja je njegovala tradiciju uglednih i učenih kadija. U prijevodu na naš jezik riječ “balta” znači sjekira, pa je to ujedno bila odrednica prezimena Sikirić. U rodnom mjestu završio je osnovno i srednje obrazovanje (mekteb i medresu). U medresi ga je, prema narodnom pričanju, podučavao čuveni muderis i šejh Husein-efendija Zukić. Po povratku s dalekog Istoka, gdje je nekoliko godina proveo na studijskim putovanjima, Husein-efendija se vratio u svoje rodno selo Vukeljiće (Živčići) i tu podigao nakšibendijsku tekiju. U tekiji koja je bila udaljena od Fojnice dva sata hoda mladi Abdurrahman je slušao predavanja i stjecao veliko znanje o sufizmu i tarikatu. Šejh Husein, koji je u njemu vrlo rano prepoznao darovitog učenika s nesvakidašnjom voljom za učenjem, pred sobom je imao mladića koji je svojim odgojem bio dostojan njegovog nauka. 

       Narodna predaja kaže: …U Fojnici je živio kadija Mehmed Balta-zade sa svojom ženom. Jednog jutra, kad su ustali, kadinica reče svome mužu da je usnila lijep san. “Dođe mi visok šejh, pa mi reče: ‘Rodit ćeš muško dijete i nadij mu ime Abdurrahman’. Kadija pogleda u svoju ženu pa reče: “Pa i ja sam to isto usnio.” Bilo je to iznenađenje u kući. Kadinica je bila pri porođaju, pa je vrlo brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdurrahman. Kad je djetetu bilo oko šest godina, došao je šejh Husein-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucao je na vrata kadijine kuće. Kadija reče malom Abdurrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali Abdurrahman je odmah otišao i otvorio ih. Kad je ugledao visoka šejha, brzo se vratio i rekao: “Eno onog šejha što je meni ime nadio.” Primili su ga sa velikim poštovanjem, a on im je rekao da će mali Abdurrahman kad odraste, njemu na nauke u Živčiće. Kadija i supruga su bili čvrsta uvjerenja da treba izvršavati sva šejhova uputstva i naređenja i da trebaju poslati svoga sina njemu u Živčiće. Poslije završene fojničke medrese odlazi u Živčiće na nauke kod šejh Husejin-babe… 

 Tekija na Oglavku (foto: Adnan Hurem/na: Novo Vrijeme)

      Tako i bi. Abdurrahman je uz svoga učitelja načinio prve korake u svijet naškibendijskog tarikata. Uvjerivši se u Abdurrahmanove sposobnosti i kvalitete koji su bili potrebni da bi i on postao šejh, dodijelio mu je šejh Husein ime Sirri (Tajnoviti). Udovoljivši nalogu svoga učitelja, šejh Abdurrahman Sirrija se oženio Lejlom, kćerkom uglednog imama iz Ostružnice, Mula Ahmeda, a potom se nastanio u naselju Oglavak. Tu je, također prema volji šejha Huseina, podigao tekiju izvanredne ljepote i jednostavnosti koja će postati jedna od najglasovitijih tekija u Bosni i Hercegovini. Bila je to zgrada manjih dimenzija presvođena drvenim krovom. Nasuprot nje nalazila se jedna kuća u kojoj su odsjedali šejhovi, a do nje i dva konaka koje su 1838. i 1846. godine izgradili bosanski namjesnici i muridi šejha Abdurrahmana – Mehmed Vedžihi-paša i Mehmed Kamil-paša. 

      Osim tekije, šejh Sirrija je u Pločniku podigao i turbe šejhu Huseinu iz Horosana koji je, kako govori narodno kazivanje, u Bosnu došao u pratnji sultana Mehmeda Fatiha kao njegov lični savjetnik.zgradnju turbeta finansijski je pomogao tadašnji bosanski vezir Morali Namik-paša. Turbe šejha Horosanija, oko kojeg se tokom narednih decenija formiralo porodično mezarje Sikirića, podignuto je nekoliko stotina metara od tekije, u nestvarnom ambijentu šume visokih i vitkih stabala lokaliteta Pločnik.

       Na drugoj strani, porodica je proživljavala teške trenutke. Lejla, supruga šejha Sirije, rađala je žensku djecu koja su vrlo rano umirala. Poslije rođenja trećeg djeteta, znajući da tekija mora imati nasljednika, savjetovala je svome suprugu da se ponovo oženi. U Pločarima je pronašla djevojku Latifu, kćerku imama, koja je šejhu Sirriji rodila dva sina Abdullatifa i Šakira, i tri kćeri Vasviju, Šaćiru i Aišu. 

        Za kratko vrijeme Oglavak je postao mjesto gdje se slivao velik broj najuglednijih i najutjecajnijih ljudi iz političkog života onovremene Bosne i Hercegovine. Iskazati poštovanje šejhu Sirriji dolazili su hercegovački upravitelj Galib Ali-paša Rizvanbegović, zatim vođa pokreta za bosansku autonomiju i prvi vezir iz naroda Husein-kapetan Gradaščević. Koliko je bila značajna oglavačka tekija i njen pročelnik najbolje pokazuje činjenica da posjete ovom mjestu nisu prestale ni nakon smrti šejha Sirri-babe.

       Među svim posjetama, a bilo ih je uistinu mnogo, posebno se izdvaja dolazak Omer-paše Latasa na Oglavak. Ovaj upravitelj, koji je u Bosnu došao 1850. godine sa misijom da pokori odmetnute bosanske feudalce, bio je svjestan uloge i utjecaja koji je šejh Sirri-baba imao u društvu. Njegova posjeta oglavačkoj tekiji postaje značajnijom posebno zbog činjenice da je šejh Sirrija u vrijeme autonomnog pokreta 1831/32. godine bio na strani Husein-kapetana Gradaščevića. Značajnu pomoć radu i održavanju tekije dao je travnički vezir Selim Sirri-paša, čijom je bujuruldijom 1824. godine omogućeno da se iz taksita fojničke nahije izdvajaju određena sredstva (100 groša na godinu) koja su usmjerena za potrebe tekije i musafirhane.

      Nešto kasnije, tačnije 1835. godine, vlastoručno potpisanim fermanom sultana Mahmuda II šejh Sirri-baba oslobođen je plaćanja svih poreza. Ta odluka je na snazi ostala sve do 1929. godine. Njegovo humano djelo prepoznajemo u obnovi Atik-džamije u Fojnici 1820. godine, u organiziranoj akciji fojničke čaršije kojom je sam rukovodio. Osim titule šejha, Sirri-baba je nosio titulu muršida (učitelja), bio je sufijski pjesnik i kaligraf, blage naravi, pobožan, otvoren za razgovor i pristupačan svome narodu. posebno je bio naklonjen siromašnima. Šejh Sirrija je iza sebe ostavio 24 pjesnička ostvarenja – tri pjesme pisane na bosanskom, a 21 na turskom jeziku.

       Šejh Abdurrahman Sirri-baba Sikirić otisnuo se na put povratka svome Gospodaru 23. marta 1847. godine. To saznajemo iz hronograma povodom njegovog preseljenja na bolji svijet, pisanog na perzijskom jeziku od nepoznatog autora. Hronogram je pisan na papiru, lijepim nesh-talik pismom, a njegov sadržaj nam je poznat i zahvaljujući prevodu Šaćira Sikirića objavljenom u Gajretovom kalendaru za 1941. godinu, u tekstu “Tekija na Oglavku”: 

 “Abdurahman Siri, pročelnik skupine šejhova,
Prvak je pobožnih i ljubimac tajne.
Bijaše savršeni učitelj nakšibendijskog reda,
Na kojeg je svoj ugodni pogled upravio Uzvišeni stvoritelj.
Svjetlo njegove nadnaravne vrijednosti obuhvatilo je svijet.
Njegova darežljivost je poznata i na istoku i zapadu.
Božjem pozivu ‘Vrati se’ odazvao se s ljubavi,
Pa iz prolazne odseli u vječnu kuću ta ličnost.
Oduzimajući jedan, Zuhdijina strelica pokaza potpuni kronogram:
Njegova duša prispjela je u svjetlo božjeg raja.”
(1263=1847)

        Mnogi znatiželjnici koji su posjećivali oglavačku tekiju, slušajući priču o šejhu Sirri-babi Sikiriću, odlazili su u uvjerenju da pročelnikova duša obilazi ovo mjesto. I danas, svi oni koji tragaju za smislom i odgovorima na ovozemaljska pitanja, kročeći preko njenog praga osjećaju snažno i mistično prisustvo dobrog duha tekije na Oglavku. 

__________________________

Objavljeno u: Novo Vrijeme, br. 146, 10. juli 2015.