KIRAETHANA NA BENTBAŠI,
TU SE NEKADA OKUPLJALA BOŠNJAČKA INTELIGENCIJA
Austro-Ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878.
godine, koju su bosanskohercegovački narodi dočekali s različitim
očekivanjima, poslije stanja letargije i zatvorenosti za savremene
tekovine evropskog društva, sa snažnijim razvojem muslimanskog školstva,
ali i obrazovanja uopće, počela se stvarati šira čitalačka publika sa
zahtjevima kulturnog i prosvjetnog buđenja. Time se, zapravo, kao
odgovor na okupatorsku vlast i germansku civilizaciju, ali i kao izraz
težnje za očuvanjem duhovne samobitnosti i svijesti o svome slavenskom
biću, razvio književno-kulturni pokret Bošnjaka na osnovama njihovog
narodnog jezika, stvaralaštva i običaja. Proces približavanja estetici i
evropskim književnim uzorima, čiji su vjesnici u Bosni bili
prosvjetiteljska i romantičarska misao Mehmed-bega Kapetanovića
Ljubušaka i Safvet-bega Bašagića, zatim realizam odgajan u djelu Edhema
Mulabdića i naturalizam stvaralaštva Osman Nuri Hadžića, a najposlije i
književnost Abdurezaka Hivzija Bjelevca u kojoj su razmatrane otuđene
sudbine naših ljudi između Istoka i Zapada, podstakao je različite
oblike udruživanja čitalačke publike s ciljem afirmacije evropske
kulture i civilizacije.
unutrašnjost kiraethane na Bentbaši
U prilagođavanju Bošnjaka muslimana novim prilikama
značajnu ulogu imale su kiraethane (čitaonice). Prve čitaonice u Bosni i
Hercegovini otvaraju se u posljednjim godinama osmanske uprave,
naročito u vrijeme uprave Topal Šerif Osman-paše u Bosni, kada se u
sklopu sveobuhvatnih reformi zagovaralo i otvaranje čitaonioca. Na
potrebu i značaj čitaonica za Bošnjake, ali i bosanskohercegovačko
društvo u cjelini, ukazivao je i Mehmed Šaćir Kurtćehajić, prvi
bošnjački novinar, osnivač i urednik književno – političkog lista
Sarajevski cvjetnik (izlazio u periodu od 26. decembra 1868 do 1. jula
1872. godine), koji je u svojim prosvjetiteljskim koncepcijama zagovarao
osnivanje i njegovanje ovih institucija kao centara kulturno –
prosvjetne aktivnosti u narodu. Prema mišljenju Kurtćehajića,
novoosnovane čitaonice bi svoju odgojno – obrazovnu misiju ispunjavale
držanjem ”knjiga istoričkog, zabavnog i moralnog sadržaja, novina i
drugih listova”. Osnivanje čitaonica je imalo pozitivan odijek među
građanstvom, a njihovoj afirmaciji u muslimanskom društvu doprinijeli su
učeni mladi ljudi koji su se obrazovali na univerzitetima na Istoku,
naročito u Carigradu, gdje je ustanova kiraethane imala duboko
ukorijenjenu tradiciju.
Uviđajući raspoloženje muslimana i blagonaklonost prema ideji
osnivanja čitaonica, a radi njihovog prilagođavanja novim društvenim
prilikama, zalaganjem prorežimski orijentisane bošnjačke inteligencije u
Sarajevu je 19. VII 1888. godine osnovana prva kiraethana (čitaonica).
Ustanova kiraethane smještena je u prostorije nove, specijalno za nju
podignute zgrade na Bentbaši, izgrađene u lijepom i primamljivom
orijentalnom stilu prema projektu Josipa Vancaša, znamenitog arhitekte
koji je trag svoga umijeća ostavio na mnogim objektima izgrađenim u
Sarajevu. Kiraethana na Bentbaši je za kratko vrijeme postala stjecištem
prve generacije bošnjačkih muslimanskih književnika – Mehmed-bega
Kapetanovića, Hilmi Muhibića, Ibrahim-bega Bašagića, Mehmeda Hulusije,
ali i istaknutih politički aktivnih Bošnjaka – gradonačelnika Sarajeva
Mahmud-bega Fadilpašića, Esada Kulovića i drugih političkih radnika.
Kiraethana je, kao i svako organizirano društvo, imala pravila i statute
svoga rada u kojemu su, između ostalog, ustanovljeni ciljevi budućeg
rada. Njeno članstvo je, kako se navodi u Pravilima Sarajevske čitaonice
obavljenim 1888. godine u Sarajevu, bilo podijeljeno na –
utemeljitelje, redovne i počasne, a njenu upravu činili su –
predsjednik, potpredsjednik, tajnik, blagajnik, knjižničar, nadzornik i
šest odabranih članova. Upravu čitaonice sačinjavali su: predsjednik
Mahmud-beg Fadilpašić, sarajevski gradonačelnik; potpredsjednik Nezir
Škaljić, blagajnik Vejsil Svrzo, nadzornik Mehmed Rašidović, knjižničar
Vejsil Svrzo, tajnik Hilmi Muhibić, te stalni članovi odbora: vladin
savjetnik Kosta Hormann, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Ibrahim-beg
Bašagić, Mehmed Hulusi, Mahmud-beg Fadilpašić i Husein Karabegović.
Čitaonica je imala 140 članova i priručnu biblioteku.
Uprava kiraethane je svake godine dva puta održavala redovnu
skupštinu. Organizaciona tijela kiraethane, njeno članstvo i saradnici,
kao i izvjestan broj počasnih članova, držali su predavanja iz političke
i kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine, a nerijetko su vođene i
rasprave o političkim pitanjima, na kojima su prisustvovali i
predstavnici austrougarskih vlasti. Aktivnostima bošnjačke inteligencije
u radu kiraethane slala se jasna poruka o potrebi pomirenja
suprotstavljenih pogleda po pitanju obrazovanja i iznalaženju modusa
koegzistencije zapadnjačke civilizacije i orijentalne tradicije.
Osnivanjem sarajevske kiraethane, osim kulturno – prosvjetnog
buđenja, počeo je proces čvršćeg političkog udruživanja koji je
doprinijeo sazrijevanju političke misli Bošnjaka. Kiraethana je
decenijama odolijevala vremenu, ali ne i ljudima, čijom je bezobzirnošću
srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata.
__________________________
Objavljeno u: Diwan magazine, br. 11, Luksemburg, April 2014.
Nema komentara:
Objavi komentar