DIWAN JE POSTAO JEDAN OD NAJZNAČAJNIJIH BOŠNJAČKIH ČASOPISA
Prije tačno tri godine u Luksemburgu je uobličena ideja o pokretanju
časopisa bošnjačke nacionalne manjine, koji će se svojim sunarodnjacima u
Bosni i Hercegovini, Sandžaku i drugim mjestima gdje žive, obraćati s
namjerom da kod njih probudi uspavanu svijest o vlastitim vrijednostima.
Osim toga, časopis je rezultat saznanja da se u tom smislu nešto mora
poduzeti, jer se Bošnjaci u zemljama gdje su se našli silom različitih
prilika kao muslimanska populacija suočavaju sa prijetnjom potpunog
gubitka narodne, vjerske i kulturne svijesti.
Ova publikacija, kojom se oglasila bošnjačka inteligencija u
dijaspori, na čiji se poziv i suradnju odazvao značajan broj bošnjačkih
intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, je po ciljevima, sadržaju i
vremenu u kojem izlazi jedinstvena bošnjačka novina. Inicijator ideje o
pokretanju časopisa bio je njegov prvi i aktuelni urednik, Almir
Mehonić, mladi i agilni bošnjački publicista i novinar porijeklom iz
Sandžaka, pod čijim uredništvom Diwan ulazi u četvrtu godinu svoga
postojanja. Postanak časopisa Diwan ne bi bio moguć bez finansijske
podrške Vlade Luksemburga i fondova Evropske Unije, koji su do danas
ostali dosljedni u pomaganju njegovog rada i afirmacije u evropskom
okruženju.
naslovna stranica osmog broja časopisa Diwan
Diwanovo stajalište od početka je bilo ustanovljeno na temelju
okupljanja Bošnjaka i njihovih intelektualnih snaga, bez obzira da li
one dolazile iz Bosne i Hercegovine ili zemalja izvan južnoslavenskog
područja, a ljudi koji su tokom protekle tri godine djelovali surađujući
u Diwanu bili su neumorni u upornom nastojanju da među Bošnjacima
razvijaju spoznaju o samobitnosti vlastitog etničkog, kulturnog i
političkog bića. Među saradnicima se susreću različita imena, od
akademika Muhameda Filipovića, akademika Ferida Muhića, dr. Ibrahima
Kajana, dr. Džemaludina Latića, a svi su redom iskazali bezrezervnu
podršku Diwanu ulazeći u njegov redakcijski kolegij. Otvorenost, koja je
karakteristika ovog časopisa, kao i njegovanje kulturnih međuvjerskih i
međunarodnih odnosa, istovremeno je značila privlačenje pozornosti
ljudi iz političkog života Luksemburga.Već poslije prvih brojeva, kada
se jasno profilirao kao list za politička i kulturna pitanja Bošnjaka i
Bosne u dijaspornom okruženju, Diwan je prihvaćen i sa zanimanjem čitan
kao iskreno demokratski koncipiran časopis. To je razlog zbog kojeg se
za vrlo kratko vrijeme našao na policama biblioteka i instituta, kako
onih u Bosni i Hercegovini tako i zemalja Evropske Unije, što je potvrda
njegovog uspješnog rada u cilju integracije Bošnjaka u savremeno
evropsko društvo.
S obzirom da se Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata i
nezavisna država, skoro dvije decenije od okončanja agresije na njen
povijesni i teritorijalni integritet i danas suočava sa osporavanjima
različitih oblika, od iznimno velikog značaja bilo je informiranje
evropske javnosti o tome. Objavljivanjem znanstvenih radova, intervjua,
kritika, prikaza i drugih tekstova na njemačkom i francuskom jeziku
Diwan je u tom smislu napravio značajan iskorak. Na strane jezike
prevođeni su tekstovi koji tretiraju povijest Bošnjaka, njihovog jezika,
kulture i religije, zatim radovi na temu genocida počinjenog nad
Bošnjacima, kao i analize i ogledi o političkim i društvenim kretanjima u
bosanskohercegovačkom društvu.
Zbornik ''Luksemburški Bošnjaci - tradicija i integracija''
Sa stranica Diwana slane su pozitivne priče o Bošnjacima i njihovom
doprinosu za povijest Evrope, ali istovremeno i podsjećanja na sve što
su pretrpjeli tokom svoje povijesti. Na taj način Diwan je pokazao
izuzetnu osjetljivost prema onim pitanjima i problemima koji su
Bošnjake, a samim time i Bosnu i Hercegovinu, učinili objektom
stigmatizirajućih i isključivošću navođenih percepcija savremenog
evropskog društva. U nedostatku volje da se tim problemima s istom
osjetljivošću pristupa u Bosni i Hercegovini, Diwan je nastojao
aktualizirati sva pitanja čije se rješavanje odlagalo ili se uopće nije
razmatralo.
Pogledom na radove i istraživanja objavljena u dosadašnjem izdavaštvu
časopisa Diwan, čiji su rezultati vidljivi i prepoznati ne samo u Bosni
i Hercegovini nego i evropskoj javnosti, vidjećemo da je koncept i
uređivačka politika koju su vodili ljudi okupljeni još od samog početka,
s izvjesnim promjenama i uključivanjem mladih autora iz različitih
oblasti djelovanja i struke, svojim fleksibilnim pristupom problemima
društvene i političke realnosti Bošnjaka za kratko vrijeme uspio da se
po prioritetima i ciljevima, a to je prije svega aktualiziranje i
racionaliziranje pitanja političkog, kulturnog i duhovnog stanja
Bošnjaka, značajno izdigne iznad dnevnopolitičke riječi i vlastitom
narodu približi vrijednosti njegovog povijesnog, kulturnog i duhovnog
identiteta.
Trogodišnje izdavaštvo Diwana (od 2011. do 2014. godine), u toku
kojeg je iz štampe izašlo dvanaest brojeva, nagrađeno je i štampanjem
prvog Diwanovog zbornika. Ovo ukoričeno izdanje cjelokupne dosadašnje
Diwanove pisane riječi naslovljeno kao Luksemburški Bošnjaci – tradicija i integracija,
bogato radovima koji tretiraju povijest, politiku, kulturu, književnost
i religiju Bošnjaka, opravdano je zahtjevima vremena i potrebama
bošnjačkog naroda. Naučno gradivo, koje je štampanjem ovog zbornika
trajno dato na raspolaganje znanstvenim i kulturnim djelatnicima, za sve
čitaoce znači dobit, jer se njime proširuje kulturni, duhovni i
politički vidokrug bošnjačkog naroda.
Ova rekapitulacija trogodišnjeg izdavaštva Diwana, osim namjere
autora da čitaocima približi razvojni put od pokretanja časopisa do
njegovog stasavanja u jedno od najznačajnijih glasila bošnjačke
dijaspore, motivirana je željom da Diwan svoje postojanje u budućnosti
osigura kontinuiranim i jednako uspješnim radom kakvim se odlikovao
tokom prethodnih godina.
______________________
Objavljeno u: Behar, br. 122, Zagreb 2014..
Nema komentara:
Objavi komentar