Kozija ćuprija: Most stotinu priča

autor: Alen Zečević

KOZIJA ĆUPRIJA: MOST STOTINU PRIČA

    Stoljećima voda privlači i zbližava ljude. Mnogi gradovi osnovani na izvorištima i obalama rijeka pokazuju da je potreba za vodom zajednička svim ljudima, bez obzira na to ko su i na kojem kraju svijeta žive. Rijeke ih također i razdvajaju, najčešće kao geofizička barijera koja onemogućava kontakt dvije obale.  A čovjek, u čijem je biću prisutna višemilenijska želja da sve udesi prema svojoj volji i potrebama, usprkos svim poteškoćama ipak nije posustajao u namjeri da savlada izazove koje mu je nametalo okruženj.

        Kad je riječ o mostovima izgrađenim u Sarajevu i njegovoj okolini, posebnu pažnju privlači kameni most podignut na putu koji vodi iz Sarajeva dolinom Miljacke u pravcu Prače i Drine, poznat pod nazivom Kozija ćuprija. Zbog oskudice historijskih izvora i podataka koji govore o ovom mostu, veoma je teško imati jasan i cjelovit uvid u najraniju prošlost njegovog nastanka. Jednaku težinu nosi i pitanje ko je ga je utemeljio i izgradio. Za ovaj most, kao i za mnoge druge na prostoru Bosne i Hercegovine, smatralo se da su ga izgradili Rimljani, premda o tome ne postoje vjerodostojni podaci. 

         Putujući iz Sarajeva na istok uz Miljacku, venecijanski putnik Katarino Zeno u svom putopisu iz 1550. godine uopćeno spominje mostove na Miljacki. Mada u svom putopisu on ne daje direktne podatke o Kozijoj ćupriji, iz njegovih bilješki se pouzdano može zaključiti da su na tom putu već bili izgrađeni mostovi za osiguravanje saobraćaja. Arhitektonsko rješenje Kozije ćuprije odredila je specifična konfiguracija terena na tom dijelu korita Miljacke. Povezivanjem dva kamena masiva, koji su bili najpogodniji za premošćavanje u cijeloj dolini, izgrađen je skladan, 17,5 metara dug kameni luk, s dva velika kruga u njegovim čeonim zidovima. Premda znatno manjih dimenzija, Kozija ćuprija umnogome podsjeća na Stari most u Mostaru. Staza na mostu je prvobitno bila kaldrmisana. Širina mosta i staze na njemu govori da se preko njega odvijao intenzivan promet.

Kozija ćuprija

         Prema jednoj legendi, Koziju ćupriju izgradio je siromašni pastir Meho. Jednog dana, kaže predaja, on primijeti kako koza nešto kopka i na tom mjestu pronađe nekoliko ćupova s blagom. To mu je omogućilo da ispuni svoj san: da ode u Carigrad i tamo se obrazuje na visokim školama, a poslije bijaše nagrađen i titulom paše. Trošnu kolibu svoje porodice on pretvori u raskošnu kuću, a u znak sjećanja na koze i blago koje je pronašao na Miljacki, Meho izgradi most koji prozva Kozijom ćuprijom. Jednako zanimljiva je i druga legenda koja govori o braći Sinanu i Mehmedu koji su, čuvajući koze po Jarčedolu, u jednoj pećini pronašli blago. Od tog blaga Mehmed je izgradio most na Miljacki, a njegov brat Sinan džamiju na Bistriku. Riječ je o Kečedži Sinanovoj džamiji, koju spominje Sejfudin Kemura u svom radu “Sarajevske džamije”, a koja je, prema tumačenju autora, izgrađena 1544. godine. Legenda postaje zanimljivija kad joj dodamo podatak iz 1682. godine (objavio Alija Bejtić, Jarčedoli, u Oslobođenju 30. maja 1966. godine), prema kojem selo Jarčedoli nosi svoje ime u 17. stoljeću i da je ono izvedeno od korijena riječi jarca ili jarčeva. 

        Međutim, na osnovu arhitektonskih odlika Kozije ćuprije teško je vjerovati da je ona izgrađana kad i Sinanova džamija, odnosno prije druge polovine 17. stoljeća. Robert Michel u svom djelu “Alte Brücken in Bosnien und Herzegovina” (Beč, 1912) tvrdi da je lik legendarnog Mehe istovjetan s ličnosti slavnog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića.Prostora za tu mogućnost ostavio je sačuvani tekst natpisa s kioska koji se nalazio pored samog mosta, na jednoj ravnici koja se zvala Abu hayat, odnosno “Vrelo života”. Iz prijepisa natpisa koji je sačuvan u hronici Muhamed Enveri-efendije Kadića saznajemo da je godina postavljanja 1577-1578, isto vrijeme kad je na višegradskoj ćupriji postavljen mlađi natpis:

Sagradi se ovaj tako divan kiosk
Ko ga vidi misli da je časni raj
Neki derviš izreče mu hronostih:
“Sastajalište zaljubljenih, krasno mjesto”
985.
(Kiosk vodi porijeklo od tur. riječi köşk i znači vidikovac, paviljon)

       Put koji je vodio preko Kozije ćuprije i kojem početke nalazimo u Sarajevu na lijevoj obali Miljacke, prolazio je preko Alifakovca, odakle je vodio na desnu stranu. On je bio dijelom glasovitog carigradskog druma (stambolske džade), pa je preko Sarajeva, Prače i Goražda povezivao Bosnu sa Sandžakom, Srbijom, Makedonijom i Carigradom. Prema tome, Kozija ćuprija je bila izuzetno značajan objekt u razgranatoj cestovnoj mreži Carstva, s istom ulogom kakvu je imao i nadaleko poznati Sokolovića most u Višegradu. Opravdana je pretpostavka da se uz spomenuti carigradski drum, a u blizini Kozije ćuprije, svojevremeno nalazio i trg na kojem se trgovalo stokom. U osmanskim dokumentima takvi se seoski trgovi susreću pod nazivom “Köy pazari”. Ako se u blizini trga nalazila i ćuprija, onda se i ovaj most mogao nazivati “Köy köprü”.

      Ipak, sigurni historijski podaci o Kozijoj ćupriji datiraju uglavnom iz 18. i 19. stoljeća. Riječ je o bilješkama o opravci, rekonstrukciji ili uređenju užeg prostora oko mosta. Jedan od najstarijih poznatih, ako ne i najstariji, spomen Kozije ćuprije jeste zabilješka Mula Mustafe Bašeskije iz 1771. godine u kojoj se navodi da je iz zadužbine hadži Osmana Hadžibektaševića sagrađen kameni podzid od Kozije ćuprije do Alifakovca. Prvi podatak koji se odnosi na popravku mosta nalazimo u taksitu koji je raspisan za sela sarajevskog kadiluka iz 1794. godine. Pet godina kasnije svod mosta je obnovljen, ali se urušio vjerovatno prilikom skidanja skele. Evo šta je o tome zabilježio Bašeskija: “18. muharema 1214. godine (22. 6. 1799. godine) sruši se svod Kozije ćuprije u blizini grada Sarajeva na pet-šest majstora koji su je gradili, pa od njih jedan zaglavi, a ostali se ozlijediše”. Ovaj događaj je vjerovatno historijska osnova legende o majstoru koji je u trenucima skidanja skele stajao pod mostom, u želji da pogine ako se svod ne održi poslije uklanjanja skele. Posljednji spomen popravke mosta za vrijeme osmanske vlasti donio je 1866. godine sarajevski list “Bosna”.

       Kozija ćuprija, koja je do danas opstala kao jedini u cjelini sačuvan stari kameni most na rijeci Miljacki, zasigurno spada među najzanimljivija arhitektonska ostvarenja na prostoru Bosne i Hercegovine. Njenu historijsku posebnost upotpunjuje tajanstvena i nikad dorečena prošlost, čiju spoznaju kriju stotine legendi i priča. 

__________________________

Objavljeno u: Novo Vrijeme, br. 137, 8. maj 2015.