BOBOVAC, NA PLATOU BOSANSKIH KRALJEVA
Jednom je jedan pjesnik zapisao: ”Mistični čar zemlje Bosne je u njenoj
vjekovnoj tišini.” U tišini tih stoljeća, tamo gdje se vrijeme ulijeva u
vječnost, rođena je moćna kraljevina Bosna, zemlja smještena na
raskrsnici dvaju svjetova, Istoka i Zapada, a njeni vjerni saputnici
dobri Bošnjani, nastaviše svoj historijski hod kroz druga vremena, sve
do danas, čuvavši ponosno svaki spomen na njeno ime. U embriju njene
državnosti izgradili su Bobovac, stolni bosanski grad, najljepšu utvrdu
u Bosni i šire, građenu početkom XIV stoljeća po volji Stjepana I
Kotromanića.
Plato bosanskih kraljeva smješten je na jednoj zaravljenoj
površini koja nosi naziv Grgurevo. Najveći dio onoga što je ostalo na
platou bobovačkog dvora odnešeno je zubom vremena, ljudskim nemarom i
vrlo često kao ratni plijen. Arheološka istraživanja koja su vršena za
vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, prva ozbiljnija sistematska
istraživanja, zauvijek su odnijela najveće historijsko bogatstvo koje su
Bobovac i sutješki kraj čuvali tokom svog višestoljetnog postojanja.
Dvor na Bobovcu prvi put se spominje 1356. godine u
jednom pismu bana Tvrtka (curia nostra sub castro Bobovaz), a to je
svega šest godina nakon prvog spomena Bobovca kao grada. Grad sa svojim
fortifikacijskim elementima građen je u tri faze. Prva faza počela je
iza 1327. godine kada je i donešena odluka o izgradnji ove bosanske
prijestolnice. Ovdje je značajno spomenuti da je ovoj fazi za prve
konture grada-utvrđenja, poslužio jedan zid iz kasne antike (V-VI st.),
po kojem se vidi da je već tada ovdje bilo formirano savršenije naselje.
Bobovac i njegova utvrda činili su jednu od najjačih srednjovjekovnih
fortifikacija na tlu Bosne i Hercegovine. Najbolje utvrđeni dio
kompleksa bio je kraljevski dvor. Njega su činili: dvije palače, pomoćna
zgrada koja je imala široku namjenu ( smještaj zanatskih radionica ),
dva spremišta žita i dvije kovačnice, prostorija u kojoj su se čuvali
konji, u neposrednoj blizini bile su dvije cisterne za vodu. Pored toga
tu su se nalazili i prateći objekti koji su imali odbrambenu namjenu.
Jedna od kapija, kroz koju se ulazilo u predvorje donje palače, na sebi
je nosila lijepe ukrase vegetativnih motiva, lijepe ornamentike i niske
reljefe koji su rađeni u laporu. Osim toga, iznad ove kapije stajao je
umjetnički izrađen kraljevski grb, također rađen u mekanom kamenu, ali u
visokom reljefu. Fragmenti reljefa i grba nađeni su uz kapiju za
vrijeme arheološkog iskopavanja. U prostranom užem predvorju nalazila su
se spremišta za žito i to u dvije zgrade građene kombiniranom
kameno-drvenom konstrukcijom; ostaci ugljenisanog žita – pšenice, ječma,
prosa i zobi – nađeni su desno i lijevo od kapije. Kada je riječ o
pronađenom portalu koji se nalazio iznad donje palače, zanimljivo je
spomenuti kako je ispred njega pronađena cisterna koja je iskopana u
kamenoj podlozi. Arheološka iskopavanja su pokazala da je cisterna
prvobitno imala svod-kupolu, a širina kruga kupole je bila promjera 5
metara, dok je njena dubina, počev od kupole, bila 5 metara. Zidovi
cisterne obrađeni su tesanim kvadrima sedre a naknadno su prevučeni tzv.
hidrauličkim malterom.
pogled na plato bosanskih kraljeva
Najveličanstveniji dio kompleksa činila je velika palača. Prema
arheološkim pokazateljima velika palača je izgledala monumentalno, s
obzirom da je njen zid sa istočne strane bio visok preko 20 metara.
Velika palača je imala podrum, a imala je još najmanje tri sprata u
istočnom dijelu. Kao i svaka kraljevska palača, i palača na Bobovcu je
imala bogatu umjetničku postavku u svojoj unutrašnjosti. Tome svjedoči i
nekoliko dokaza o postojanju plastike. Monumentalni portal, koji se
stepenasto sužavao prema unutrašnjosti, bio je obložen ukrasnim kamenom –
miljevinom; pilastri u obliku snopa polustupića držali su kapitele
ukrašene motivom ljiljana povezanih u niz.
Zidovi glavne palače sagrađeni su tako da imaju dvojaku
funkciju, i vanjskih zidova kao i bedema, iako je predvorje bilo
ograđeno posebnim bedemom. Pogled u prostrano predvorje pružao se sa
lijepo izrađenih prozora. Prozori su imali formu romaničko-gotičkih
bifora, a na prozorskim okvirima bio je izveden u niskom reljefu
ornament s motivom loze. Unutrašnjost velike palače bila je
veličanstvena. Nju su ukrašavali reljefi sa predstavom orla, vjerovatno
urađeni kao dijelovi velike zidne kompozicije. Pronađeni su zanimljivi
ostaci keramičkih peći. Veliki pećnjaci bili su bogato ukrašeni
kraljevskim grbom i titulom bosanskih kraljeva koja je ispisana na
latinskom jeziku, primjenom lijepih gotičkih slova. Iznad palače
nalazila se gornja terasa sa nekoliko popratnih objekata: kula
(izgrađena u odbrambene svrhe), palača ispred koje se nalazilo malo
predvorje, jedna manja cisterna i jedna višenamjenska zgrada. Ostaci
glavne kule danas su zadržali četvrtastu osnovu, a njeni zidovi, svi
osim istočnog, i danas se prkosno dižu do 6 metara u visinu. Na gornjoj
terasi bila je smještena tzv. mala palača, građevina koja je podignuta
sa nekoliko spratova. Kao i velika palača, i mala palača je imala
relativno raskošnu unutrašnjost, s obzirom da je u njenoj unutrašnjosti
pronađeno nekoliko fragmenata plastike koji ukazuju na postojanje
značajne umjetničke dekoracije. Fini reljef sa predstavom bosanske
krune ukrašavao je natprozornik jednog gotičkog prozora sa unutrašnje
strane. Prilikom istraživanja na jednom od kamenih stubova pronađeni su
tragovi pozlate, što implicira da je i značajan dio unutrašnjosti male
palače bio ukrašen u istom stilu. U pomoćnoj zgradi koja se nalazila
neposredno u blizini male palače vjerovatno je da su se nalazile male
radionice. Zbog položaja koji je gornja tj. mala palača imala može se
naslutiti da je u njoj određeno ili cijelo vrijeme boravila kraljevska
porodica. Tome u prilog ide nekoliko činjenica, a svakako je najvažnija
činjenica da je ona bila najzaštićenija. Prema nekim pretpostavkama
donja palača ili velika palača mogla je biti svečana dvorana u kojoj su
se upriličili mnogi važni događaji ili primali važni gosti. Sasvim je
opravdana pretpostavka da je negdje u dvoru bilo bansko a kasnije i
kraljevsko prijestolje. U jednoj od palača nalazila se i riznica koja je
u sebi čuvala bosansku kraljevsku krunu. Ipak, velom tajne ostalo je
obavijeno pitanje: gdje se nalazilo kraljevsko prijestolje?
Ko je učestvovao u izgradnji kraljevskog dvora? To je pitanje koje do
danas nije dalo konačan odgovor, ali jedno je sigurno, na izgradnji
bobovačkog dvora radili su iskusni i školovani graditelji. Postoje
indicije da su najvećim radovima rukovodili domaći bosanski majstori,
prvenstveno misleći na činjenicu da je Bobovac izgrađen po modelu
bosanskih fortifikacionih struktura. Jedan podatak Dubrovačkog arhiva
daje osnova pretpostavci da je jednu ili obadvije cisterne gradio
dubrovački >>magster cisternarum< < Petar Jugončić, po
narudžbi kralja Tvrtka I 1388. godine. Na platou bobovačkog dvora
nalazi se i danas, iako nekoliko puta renovirana, kapelica koja je
prvobitno bila mauzolej u kojem su sahranjivani neki od članova
vladarske porodice. Kapela na Bobovcu naknadno je adaptirana u grobnu
crkvu; tom prilikom je glavni prostor crkve (lađa, naos) drvenom
pregradom podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu: - dio oltara –
smještene su grobnice, a drugi, manji dio, ostavljen je za vjernike.
Prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su ostaci fresaka –
fragmenti slika iz grobne kapele Bosanskih kraljeva na Bobovcu. Ti su
fragmenti, vjerovatno bili dio velike i lijepe kompozicije sa predstavom
portreta bosanskih kraljeva sa njihovim vladarskim titulama. Na njima
je evidentno prisutan romaničko-gotički stil, u kojem je do izražaja
dolazilo spokojstvo vladarskih portreta koji su dominirali u grobovima
smještenim u bobovačkoj kapeli.
Pored već pomenutih objekata koji su podignuti u sklopu izgradnje bobovačkog dvora, ali i onih koji su bili namijenjeni isključivo zanatskoj proizvodnji, ispod sjevernih zidina dvora se nalazilo malo podgrađe sa oko dvjesto skromnih kuća. U tom podgrađu živjeli su majstori različitih zanata. Tako se zna da su u gardu bile tri kovačke radionice. Zbog svog geografskog položaja i prirodnih uslova Boboac je, kao i kompletno mjesto Sutjeska, smješteno u kanjonu, prirodnom usjeku kroz koji i danas protiče rijeka Bukovica. Okolina današnjeg grada Kaknja obiluje nalazištima stećaka, a tu je pronađen i najljepši otkriveni, Zgošćanski stećak. Za vrijeme arheoloških istraživanja koja su vođena pod budnim okom austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, svi pronađeni artefakti na platou bosanskih kraljeva prenešeni su u tuđe zemlje.
Danas, skriven duboko u sutješkim šumama, iako znatno porušen, Bobovac svjedoči o veličanstvenoj historiji Bosne i Hercegovine. Danas je to kamen, ostaci debelih bedema koji se inate neumitnoj prolaznosti vremena, mjesto ukleto svojom samoćom, gdje još samo rijetki zaljubljenik u prirodu zastane da odmori u borama bosanske povijesti . . .
tabla koja dočekuje zaljubljenike u bosansku historiju
Pored već pomenutih objekata koji su podignuti u sklopu izgradnje bobovačkog dvora, ali i onih koji su bili namijenjeni isključivo zanatskoj proizvodnji, ispod sjevernih zidina dvora se nalazilo malo podgrađe sa oko dvjesto skromnih kuća. U tom podgrađu živjeli su majstori različitih zanata. Tako se zna da su u gardu bile tri kovačke radionice. Zbog svog geografskog položaja i prirodnih uslova Boboac je, kao i kompletno mjesto Sutjeska, smješteno u kanjonu, prirodnom usjeku kroz koji i danas protiče rijeka Bukovica. Okolina današnjeg grada Kaknja obiluje nalazištima stećaka, a tu je pronađen i najljepši otkriveni, Zgošćanski stećak. Za vrijeme arheoloških istraživanja koja su vođena pod budnim okom austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, svi pronađeni artefakti na platou bosanskih kraljeva prenešeni su u tuđe zemlje.
Danas, skriven duboko u sutješkim šumama, iako znatno porušen, Bobovac svjedoči o veličanstvenoj historiji Bosne i Hercegovine. Danas je to kamen, ostaci debelih bedema koji se inate neumitnoj prolaznosti vremena, mjesto ukleto svojom samoćom, gdje još samo rijetki zaljubljenik u prirodu zastane da odmori u borama bosanske povijesti . . .
sultan Fatihova džamija u Kraljevoj Sutjesci
Za pad Bobovca, vezana je legenda o izgradnji džamije u Sutjesci, po
nekima jedne od najstarijih u Bosni. Džamija u Sutjesci sagrađena je
neposredno poslije pada Bobovca, po naredbi sultana Mehmeda el Fatiha. O
tome legenda kaže: nakon pripremljene opsade 19. maja sultan sa Drine
stiže u Sutjesku 20. maja, gdje su na prostoru današnje džamije već bili
podignuti ”čadori”. Krajem trećeg dana opsade, kada je došla vijest da
je Mahmut-paša zauzeo grad, sultan je pred svojim ”čadorom” završavajući
namaz, pogledao u svoj pobodeni štap uz koji se ka vrhu spiralnom
putanjom penjao mrav, što ga je asociralo na putanju minaretskih
merdevina, te je oduševljen viješću i čudnom putanjom mrava, sa
pomenutom asocijacijom, naredio da se na tom mjestu sagradi džamija.
_______________________
Objavljeno u: Diwan magazine, br. 8, Luksemburg 2013.
Objavljeno u: Diwan magazine, br. 8, Luksemburg 2013.
Nema komentara:
Objavi komentar