Pravi je trenutak da se od najviših instanci ove države, ali i Visokog predstavnika koji personificira, ili bi to barem trebao, instrument međunarodno-pravne zaštite političkog i svakog drugog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, zatraži oštra osuda i primjerena reakcija na najnoviji akt anticivilizacijskog obilježavanja 24. godišnjice osnivanja tzv. ''Hrvatske Republike Herceg-Bosne''.
Simbolično organizirana u Mostaru u kojem se već više od dvije decenije, a posebno u zadnjih nekoliko godina, provođenjem politike teritorijalizacije vlasti na etničkom principu nastoji u političkom životu Bosne i Hercegovine etablirati i institucionalno oživotvoriti projekat javnosti poznat kao ''treći entitet'', ovaj je događaj po ko zna koji put iskorišten za glorificiranje barbarskih tekovina paradržavne tvorevine i njenog zločinačkog establišmenta.
A gdje je on? Na optuženičkoj klupi iščekuje potvrdu stotinu jedanest godina teške zatvorske kazne za ideju koja će ih, ako bude pravde, baciti na smetljište historije. Izbavljenje iz tartara mračnog naslijeđa tog vremena doći će tek sa katarzom sadašnjih i budućih generacija, koje će povijest, prije ili kasnije, dovesti pred iskušenje da jednom za svagda, u svoje i ime onih koji će poslije njih doći, naprave otklon prema zlodjelima koja je neko činio tobože u njihovom interesu.
Mostar, Stolac, i mnoga druga mjesta gdje se u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) pod represijom i progonima instalirala samoproglašena uprava ''Herceg-Bosne'', i danas osjećaju posljedice politike koja je, pored bestijalnog devastiranja i opće materijalne destrukcije, u svrhu realiziranja postavljenih ciljeva nehrvatsko stanovništvo raselila, opljačkala, u logirima mučila, a potom i isporučila u sigurnu smrt.
Naivno je, svakako, vjerovati da su ova i njoj slične akcije samo koincidentne pojave, jer se legalitet i legitimitet, koji je nemoguć i upitan u svakom smislu, traži i opravdava u politici koju provodi vladajući režim bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.
Da li je, zapitat ćemo se, Hrvatski narodni sabor (HNS), o čijoj prirodi obrazovanja i platformi vrlo malo znamo, tek prijelazno rješenje do konačnog proglašenja te institucije Skupštinom neke nove "Herceg-Bosne", i da li njegovo rukovodstvo okupljeno oko HDZ-a kao samoproglašenog pijemonta hrvatstva u Bosni i Hercegovini, osluškuje raspoloženje međunarodne javnosti i čeka pogodan trenutak?
Svima je već jasno da od deklarativnih izjava i praznih floskula najodgovornijih političkih aktera koje u pravilu završavaju iritirajuće smiješnom sintagmom ''oštro osuđuje'' nema nikakve valjane koristi i da se uzmicanje pred istinom, ma kakva ona bila, u našim prilikama plaća visokom cijenom. Izostanak reakcije akademske zajednice, ili barem onoga što podsjeća na nju, te zakoni koji u ovakvim pitanjima više djeluju stimulirajuće negoli ograničavajuće, ozbiljan su znak da se nalazimo u obzoru kreiranja novih etničkih podjela. Društvo koje ne poznaje praksu sankcije ne može garantirati prava i pravdu za sve njene građane.
izvor: INS.ba
Nema komentara:
Objavi komentar