Nad knjigom Seada Husića ''Na tragu modernizma''
Zbirka pjesama Na tragu modernizma, koja je objavljena kao autorski prvijenac mladog i perspektivnog pjesnika Seada Husića, za kratko vrijeme izazvala je, s pravom i prema očekivanjima, pažnju i veliko zanimanje čitalačke publike. Podijeljena u dva dijela, prvi Pjesme, koji predstavlja svojevrsnu stihovnu biografiju duha, i drugi Razgovori, u kojem autor tumači život u izazovima prezentnog vremena, poezija Seada Husića čini organsku cjelinu sazdanu od suptilne pjesničke misli. Nizom pjesama, a ima ih nemali broj, njih ukupno četrdeset i jedna, autor se predstavlja pjevajući o ljubavi, događajima koji čine neotuđivi dio jednog duhovnog portreta, dajući odgonetku nedorečenih pripovijesti, tajni našeg i svog, pjesničkog, svijeta. Taj svijet nije lišen ljudskog prisustva, naprotiv, u njemu je pjesničkom slobodom čovjeku namijenjena uloga objekta koji trpi i odolijeva udarcima ovozemaljskih iskušenja. U svijetu kojem svjedočimo samo u prolazu, gdje bivamo, kratko trajemo i bivati prestajemo, pjesnik razmatra ljudsko određenje prema vječnosti kojoj ne može uhvatiti početka ni kraja. Tako, u pjesmi simboličnog naslova Traje, Husić pita: Osjećaš li kako vječnost traje, kako neumoljivo i tužno šuti. Trajanje je nama postalo gluho (…), upozoravajući kako smo odveć iz ruku ispustili nit što nas je vezala s beskrajnom jedninom svijeta. A spoznaja o toj jednini, čije nas je izbivanje iz tako udešenog svijeta učinilo siromasima osuđenim da nemoćno stoje nadohvat nedokučivog bogatstva, jedini je trag koji imamo lutajući u vlastitoj praznoći. Videći sebe koherentno izvan svog tjelesnog bića autor saosjeća sa sudbinom svijeta i čovjeka u njemu, kao jedinim iskustvenim putem kojim se može doći do razumijevanja života uopće. Istovremeno, svoj pjesnički opus autor je obogatio stihovima koji veličaju ljubav i nadu, kao odgovor na duhovne dileme i zablude, na taj način praveći digresiju melanholičnim i elegičnim tonovima kojima su obojene pojedine pjesme, da bi nas naučio, ne samo o sreći, nego i načinu da podnesemo nesreću, bol i gubitak.
naslovna stranica knjige Seada Husića
Autor opaža,
doduše, još uvijek oprezno i bojažljivo, svijet pogledom koji podjednako
dodiruje i destruira sve okoštale odnose među ljudima, mislima, stvarima i pojavama.
Njegovi stihovi su izvorno mjesto, paradigma svijeta u kojem se čovjek ogleda o
vlastitog sebe, traži smisao koji se nalazi u snazi nadrastanja slabosti i proizvoljnog
bivstvovanja društva koje potire svoju
iskonsku duhovnu esenciju, jer mi smo oni
koji smo učili o minulim vrednotama, kazuje autor, nastavljajući protestom:
A nas ne čuju, iako glasno šapućemo.
Guraju nas iz redova dok tražimo zaostavštinu našu. Uzdržavajući se dati
konačan sud o stanju kojem robuje, čini se, pjesnik sluti da se čovjek iskvario
posjedovanjem obilja stvari čije konzumiranje stvara osjećaj lažne duhovne
sitosti. Sve što je duhom stvoreno, ingeniozno razotkriva Husić, danas je opredmećeno jer Oblikom su okamenili pojmove i vrijednosti se cijene aršinima koje
je skrojio svako za sebe: Biste se s
jednoga na drugo mjesto nosaju. Pijedestali ostaju sami (…).
Pjesme Seada
Husića krasi širok spektar motiva. U rasponu od tumačenja materijalnog pa do spiritualnog značenja, one su,
zahvaljujući autorovom izvanrednom jezičkom izrazu, usklađene međusobnom
korespondencijom. Bez obzira na genezu nastanka pjesama, ova zbirka, kako joj i
sam naslov kaže, predstavlja jedinstveno pjesničko ostvarenje u pogledu
autorovog modernističkog pristupa pjesništvu. Na kraju treba reći da je rukopis
Seada Husića istovremeno i nov i pjesnički
autentičan, prije svega jer je izgrađen od raznovrsnih poetskih i literarnih izraza
čijom se ravnomjernom upotrebom mogu pohvaliti samo rijetki pjesnici. Sve što
je imao da kaže, pita, odgovori, poruči ili kritikuje, autor je utkao u čitke, harmonične i prozračne stihove svojih pjesama. Čitajući ih, kada oni
postaju dijelom našeg duhovnog života, one u čovjeku formiraju različita
osjećanja i misli, ali, ipak, najiskrenije impresije kod čitalaca probuditi će se
tek nakon što se sklope korice Husićeve knjige, a ona ih, sasvim sigurno, neće ostaviti ravnodušnima.
Alen Zečević
__________________________
Tekst govora sa promocije knjige ''Na tragu modernizma'', autora Seada Husića, održane 3. novembra 2015. godine u Zenici.
Nema komentara:
Objavi komentar